U starogrčkom gradu Krotonu u 6. veku pre nove ere, živeo je dečak Milo, koji je bio slab i nije imao prijatelja. Svi su mu se rugali jer je tada općeprihvaćeni muški ideal bio krupni ratnički tip. Kada je nesretnom Milonu bilo dosta, odlučio je da pobegne u planine i prepusti se vukovima da ga prožderu. Na putu je naišao na grupu pastira koji su ga zamolili za pomoć u zbrinjavanju svoje stoke. Milon se složio. Za dvije godine izrastao je u stasitog mladića, vratio se kući i sa sobom donio velikog bika na ramenima. Svi su bili zadivljeni. Mislite li da se još neko usudio da mu se ruga?
Pogledajmo šta je pomoglo Milonu. Bila je to pozitivna motivacija, strpljenje i redovno vježbanje dovoljno dugo. Moderni „stresolozi“ razlikuju pozitivan i negativan stres, govore o eustresu i patnji, i u pravu su, iako je potrebno uzeti u obzir ono što je Šekspir već rekao kroz usta Hamleta: „Ništa samo po sebi nije ni loše ni dobro. . Sve dobija svojstva našeg mišljenja.”
Da li je moguće živjeti bez stresa?
Profesor Hans Selye, otac teorije stresa, imao je nešto drugačije razumijevanje stresa od većine današnjih stručnjaka. Tvrdio je da bismo bez stresa i dalje skakali po drveću, da je stres pokretačka snaga razvoja! U svojoj revolucionarnoj knjizi The Stress of Life, on detaljno objašnjava šta je „sindrom adaptacije“ kao najvažnija faza stresa.
Pokušajmo to razumjeti na primjeru iz običnog, svakodnevnog života. Zamislite da svakog jutra na posao idete javnim prevozom i da lako od stajališta do svog radnog mjesta možete pješke za 10 minuta. Odjednom, prevoznik menja red vožnje i vaš autobus dolazi na stanicu sa 5 minuta zakašnjenja. Ako ne želite da ustanete 40 minuta ranije i idete ranije autobusom na posao, morate dodati korak. Prvih dana vjerovatno nećete moći, ali za 7-10 dana ćete se naviknuti na nove uslove! Ovo pozitivno iskustvo pomoći će vam u sve stresnijim situacijama koje se prirodno javljaju u svakodnevnom životu.
Što je generalizirani adaptivni sindrom i kako funkcionira?
Briljantno otkriće profesora Selyea bilo je da je takozvani generalizirani adaptivni sindrom univerzalni mehanizam koji se primjenjuje u cijelom biološkom svijetu! Nije ni čudo što su na svim naseljenim kontinentima iu svim kulturama ljudi tražili i koristili ljekovito bilje, zahvaljujući čemu su uspješno skratili vrijeme potrebno za prilagođavanje novim konfliktnim situacijama. Takvih biljaka ima mnogo i zovu se adaptogene biljke. Aktivne tvari koje sadrže su adaptogeni.
Rhodiola rosea, adaptogena biljka u borbi protiv stresa
Prema zapisima iz tibetanskih manastira starijih od 1.200 godina, Tibetanci koji su živjeli preko 100 godina (a bilo ih je dosta) koristili su adaptogenu biljku Rhodiola rosea. Ova biljka sadrži dvije grupe važnih aktivnih supstanci, već spomenute adaptogene i drugu, ne manje važnu, koja spada u grupu tzv. antistresori.
Koje adaptogene sadrži rodiola i kako utiču na organizam?
Biohemijske analize dokazuju da rodiola sadrži nekoliko takvih adaptogena, npr. rosavin, rozerin, salidrozid, koji se ne nalaze u drugim biljkama. Adaptogeni pomažu tijelu da se brže adaptira na promijenjene faktore koji izazivaju stres, a aktivne tvari iz antistresorske skupine smanjuju negativnu percepciju stresa i neugodnih popratnih pojava kao što su lupanje srca, nesvjestica, osjećaj slabosti, nesanica, strah i dr. .
Ako krenemo od nastave prof. Selye, trebali bismo shvatiti da cilj naših napora ne bi trebao biti život bez stresa (izbjegavanje problema po svaku cijenu), već bismo trebali iskoristiti mogućnosti koje pruža sindrom generalizirane adaptacije. “Stogodišnjaci” su stalno popravljali svoje zdravlje i tako postali članovi svog kluba.
Ne oklijevajte, lame tibetanskih manastira su mudri, imaju bogato iskustvo i znanje. Tačno je da Milo, pomenut u uvodu, nije koristio Rhodiolu rosea (verovatno ne raste u grčkim planinama) i nemamo podataka da su mu pastiri davali druge adaptogene, ali je moguće. Ali uspješnim savladavanjem stresa bio je dovoljno zdrav i vitalan da postane šestostruki olimpijski prvak u hrvanju!
