U starogrčkom gradu Crotonu u 6. stoljeću prije Krista živio je dječak Milo koji je bio slabić i nije imao prijatelja. Svi su mu se rugali jer je tada općeprihvaćeni muški ideal bio krupan ratnički tip. Kad je nesretnom Milonu bilo dosta, odlučio je pobjeći u planine i prepustiti se vukovima. Na putu je naišao na skupinu pastira koji su ga zamolili za pomoć u brizi za njihovu stoku. Milon se složio. U roku od dvije godine izrastao je u stasita mladića, vratio se kući i doveo sa sobom velikog bika na svojim ramenima. Svi su bili u čudu. Mislite li da mu se još netko usudio rugati?
Pogledajmo što je pomoglo Milonu. Bila je to pozitivna motivacija, strpljenje i redovito vježbanje dovoljno dugo. Suvremeni “stresolozi” razlikuju pozitivni i negativni stres, govore o eustresu i patnji, i tu su u pravu, iako treba uzeti u obzir ono što je već Shakespeare rekao ustima Hamleta: “Ništa samo po sebi nije loše ni dobro. . Sve dobiva svojstva našeg mišljenja.”
Može li se živjeti bez stresa?
Profesor Hans Selye, otac teorije stresa, imao je nešto drugačije shvaćanje stresa od većine današnjih stručnjaka. Tvrdio je da bismo bez stresa i dalje skakali po drveću, da je stres pokretač razvoja! U svojoj revolucionarnoj knjizi The Stress of Life potanko objašnjava što je to „sindrom prilagodbe“ kao najvažniju fazu stresa.
Pokušajmo to shvatiti na primjeru iz običnog, svakodnevnog života. Zamislite da svako jutro idete na posao javnim prijevozom i da od stajališta do radnog mjesta lako pješačite za 10 minuta. Iznenada, prijevoznička tvrtka mijenja vozni red i vaš autobus stiže na stanicu s 5 minuta zakašnjenja. Ako ne želite ustati 40 minuta ranije i ići ranijim autobusom na posao, morate dodati korak. Prvih dana to vjerojatno nećete moći, ali za 7-10 dana ćete se naviknuti na nove uvjete! Ovo pozitivno iskustvo pomoći će vam u sve stresnijim situacijama koje se prirodno javljaju u svakodnevnom životu.
Što je generalizirani adaptivni sindrom i kako funkcionira?
Briljantno otkriće profesora Selyea je da je takozvani generalizirani adaptivni sindrom univerzalni mehanizam koji se primjenjuje u cijelom biološkom svijetu! Nije ni čudo da su na svim naseljenim kontinentima iu svim kulturama ljudi tražili i koristili ljekovite biljke, zahvaljujući kojima su uspješno skratili vrijeme prilagodbe na nove konfliktne situacije. Takvih biljaka ima mnogo i zovu se adaptogene biljke. Aktivne tvari koje sadrže su adaptogeni.
Rhodiola rosea, adaptogena biljka u borbi protiv stresa
Prema zapisima iz tibetanskih samostana koji su stariji od 1200 godina, Tibetanci koji su živjeli preko 100 godina (a bilo ih je dosta) koristili su adaptogenu biljku Rhodiola rosea. Ova biljka sadrži dvije skupine važnih djelatnih tvari, već spomenute adaptogene i drugu, ne manje važnu, koja pripada skupini tzv. antistresori.
Koje adaptogene sadrži Rhodiola i kako djeluju na tijelo?
Biokemijske analize dokazuju da Rhodiola sadrži nekoliko takvih adaptogena, npr. rosavin, roserin, salidrozid, koji se ne nalaze u drugim biljkama. Adaptogeni pomažu tijelu da se brže prilagodi promijenjenim čimbenicima uzročnika stresa, a aktivne tvari iz skupine antistresora smanjuju negativnu percepciju stresa i neugodnih popratnih pojava poput lupanja srca, nesvjestice, osjećaja slabosti, nesanice, straha itd. .
Ako krenemo od nastave prof. Selye, trebali bismo shvatiti da cilj naših nastojanja ne bi trebao biti život bez stresa (izbjegavanje problema pod svaku cijenu), već bismo trebali iskoristiti mogućnosti koje pruža generalizirani adaptacijski sindrom. “Stogodišnjaci” su kontinuirano poboljšavali svoje zdravlje i tako postali članovi svog kluba.
Ne oklijevajte, lame tibetanskih samostana su mudri, imaju bogato iskustvo i znanje. Istina je da uvodno spomenuti Milo nije koristio Rhodiolu roseu (vjerojatno ne raste u grčkim planinama) i nemamo podataka da su mu pastiri davali druge adaptogene, ali moguće je. No uspješno svladavši stres, bio je dovoljno zdrav i vitalan da postane šesterostruki olimpijski prvak u hrvanju!
